...

Sve se tako brzo mijenja.
U posljednje vrijeme ne dešava se ništa lijepo... Dobro, skoro ništa. Ali previše je loših stvari, pa sve sto me usreći jednostavno ne dolazi do izražaja.
Rekla sam, nikada mi ne dođe da plačem bez razloga. I zaista je tako. Ali sada je razloga tako puno.
Suzdržavam se jer ne zelim da me vide osjetljivu, povrijeđenu... Neću da vide koliko sam ranjiva i kako me lahko mogu povrijediti. Jer sada vidim kako neki ljudi uživaju u tome... Kako žele uništiti drugima svu sreću...
I ne želim da uspiju. I neću da placem. Hoću da budem čvrsta. Uprkos svima.
Ali nisam...
Nekada ne mogu naći prave riječi da kažem ono što mislim ili osjećam...
Nekada nisam sigurna šta treba da radim i kako da se prema tebi odnosim...
Nekada ni sama ne znam šta želim i šta hoću...
Ponekad se glupiram, nenormalno ponašam...
Stalno sam tvrdoglava i često se nerviram...
Ali to ne znači da ništa ne osjećam, da moram da se pretvaram, da nisam sigurna u nas...
Nije tačno da sam takva namjerno... Ni da se svjesno tako ponašam...
Ne treba da misliš da te zbog toga manje volim...