Najbolja prijateljica,kao da me napušta...Želim da je razumijem...Ali...Želim da joj sve kažem...Da mi nedostaje...Da mi kaže šta ima kod nje...Šta se zbiva u njenom životu...Da idem na bolje...Želim da joj čujem glas,da srušim sve što je između nas...Da barem pokušam...Ali...Gdje to nestaje...Kada želim da kažem da sam pogriješila,da toga više nema,ali svaki put...Nešto joj iskrsne...Kao da me izbjegava,i to je istina...Ja moram da idem,al ne bih...Jer,kome idem bez nje,kad je ona ta zbog koje žalim što griješim...Možda jednom i ona sve shvati,a možda i ne...Ali u meni uvijek postoji,i postojat će nada...Da šanse još ima...Jer,prijateljstvo mi je sve što imam...A kao pijesak je...Čuvam ga,ali bježi...A to najmanje želim...
Znaš...li da mi nedostaješ..I da mi je žao...Ali nisam u potpunosti kriva...Osvrni se na budućnost,koja će ubrzo doći...
Nema komentara:
Objavi komentar