Bye,bye...

''...izgubila sam ono najvrijednije što sam imala, izgubila sam onog koji me je volio...kao prijateljicu, ali ovakvu kakva jesam, nije me nikad htio mijenjati, niti sam ja njega ikad poželjela mijenjati ili ne daj Bože zamijeniti...''

Uporno, bezuspješno lažem...

Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Koji je ovo put da sam to rekla? Koje je ovo prekršeno obećanje koje sam spremila u kofer neostvarenih ciljeva? Koji, po redu, je ovo oblak na kojem plovim a satkan je od mašte, lagan i nestaje brzo. A onda pad, bolan i dug sa oštrim posljedicama. A nakon pada bol još jača i tuga, očajanje i novo obećanje. Ne vidim te jasno ni sada. Lažem sebe da mogu jasno da vidim kakav si, da mogu da pročitam tvoje mane i riječi koje usne šute, a oči uporno govore. Al' ne mogu same oči da pokažu ono što se krije u tebi...molim riječi da im pomognu. Tišina. Možda sam ipak pogriješila. Možda tvoje oči ne govore ono što ja mislim. Možda tvoje srce osjeća premalo da bi riječima reklo. Volim te i mrzim jednako, volim te svakim danom, mrzim samo onda kad me riječi tvoje zabole.
Heh, koja sam ja budala. Volim te uprkos svemu što pokazuje mi dan, uprkos kiši koji mi svira note kraja, a ja se pravim da ih ne čujem. Svjesna da znam šta sviraju, ponavljam laži davno rečene: Ne poznajem ovu melodiju, nije ovo meni upućeno. Zašto još živiš u meni, otkud ti pravo da me tako ubijaš? Zašto nada postoji još uvijek, kada oči moraju da progledaju...moraju da mi pokažu tebe. Nit' te volim, nit' te mrzim, ja te samo jasno vidim ovaj put. Ma da, opet lažem. Ne pomaže ni ovo više. Ne mogu se uvjeriti.

Karta za jug

Kupi mi kartu za jug

tamo ću da nastavim

kad te ne vidim

u mom srcu ćeš najbrže da ostariš

Pusti da ljubav me golim rukama ubije

i ne žali to kad si me iz srca pustio

nek me uzme Bog

Kupi mi sve što ide i ne ide

nedelju i oblake i ponesi mi

jedan zagrljaj za početak i za kraj

Kad me ne voliš, ne voliš…

Suzama se vatre na gase

Čemu sada tužni pogledi

Kad znaš da gotovo je sve

Čemu sad oprosti mi

Kad se natrag ne može

O kasno je, suzama se vatre ne gase

Zašto opet natrag dolaziš

Kad znaš da gotovo je sve

Mi smo ples otplesali

Nikad više ja i ti

O kasno je, suzama se vatre

Suzama se vatre ne gase

Još me boli, još živa je slika

Te usne koje volim ljubile su drugoga…

... jos je jedina pjesma…

...jedna ostala...

Čemu sada tužni pogledi

Kad znaš da gotovo je sve

Nema smisla plakati

Kad se natrag nemože

O kasno je, suzama se vatre

Suzama se vatre ne gase

Još me boli, još živa je slika

Te usne koje volim ljubile su drugoga

NEMA TE

Zora je svanula,

Suza je iz oka krenula...

Zora je, a nema te,

Čuješ li,

Ne mogu bez tebe...

Još jedno jutro sam bez tebe dočekala,

Još jednom sam bez tvog glasa novi dan započela...

Još jedna noć neprospavana,

Još jedna noć isplakana...

Još jedan sunčan dan

Meni je mračan...

...

Sve se tako brzo mijenja.
U posljednje vrijeme ne dešava se ništa lijepo... Dobro, skoro ništa. Ali previše je loših stvari, pa sve sto me usreći jednostavno ne dolazi do izražaja.
Rekla sam, nikada mi ne dođe da plačem bez razloga. I zaista je tako. Ali sada je razloga tako puno.
Suzdržavam se jer ne zelim da me vide osjetljivu, povrijeđenu... Neću da vide koliko sam ranjiva i kako me lahko mogu povrijediti. Jer sada vidim kako neki ljudi uživaju u tome... Kako žele uništiti drugima svu sreću...
I ne želim da uspiju. I neću da placem. Hoću da budem čvrsta. Uprkos svima.
Ali nisam...
Nekada ne mogu naći prave riječi da kažem ono što mislim ili osjećam...
Nekada nisam sigurna šta treba da radim i kako da se prema tebi odnosim...
Nekada ni sama ne znam šta želim i šta hoću...
Ponekad se glupiram, nenormalno ponašam...
Stalno sam tvrdoglava i često se nerviram...
Ali to ne znači da ništa ne osjećam, da moram da se pretvaram, da nisam sigurna u nas...
Nije tačno da sam takva namjerno... Ni da se svjesno tako ponašam...
Ne treba da misliš da te zbog toga manje volim...

Ne mogu tako... To nisam ja...

Toliko puta sam rekla da ću prestati biti fina prema ljudima koji to ne zaslužuju... Prema onima koji su me mnogo puta razočarali ili povrijedili.... Da ću prestati uvijek biti tu za druge, baš kao što većina ljudi nije tu za mene kada mi trebaju.
Toliko puta sam se htjela odnositi prema njima na isti način kako se oni ponašaju prema meni...
Htjela sam biti zlobna, kao i oni, da vide kako to nekada boli. Umišljena, da shvate kako nervira. Bezobzirna, da se zapitaju zašto.
Ali ne mogu. Jer... To jednostavno nisam ja. Ne mogu ne pomoći nekome kada mu trebam, ne šaptati drugima kada odgovaraju i ako smo posvađani, vrijeđati ljude i ako nemam baš dobro mišljenje o njima. Ne mogu... Jer ne mislim da je to fer...
To se nekada može činiti dobro... Ali ponekad se pitam, bi li bilo bolje da jednostavno mogu reči ne? Jer nisu sve osobe vrijedne ovoga...

Osjećam potrebu da povrijedim ljude koje volim...

Nešto se u posljednje vrijeme čudno sa mnom dešava. Nagle promjene raspoloženja... malo sam sretna, pa opet tužna, ponekad depresivna. Ne primjećujem mnoge stvari oko sebe. Zamjeram ljudima i obične sitnice. Prema poznanicima sam fina, prema bliskim ljudima tako bezobzirna. Napadam ih bez razloga, stalno se ljutim, skontam da nije uredu, izvinjavam se i opet sve ispožetka. Ne zelim da me povrijede. Ne shvatam da me vole. Ne razumijem ni samu sebe. Pretpostavljam da me ne razumiju ni drugi. Bježim od nepoznatog. Zatvaram se u sebe. I sve ide dalje, i sve se vrti u krug. I ipak sam sretna. Da. Jesam.
Jer sam okružena ljudima koje volim i koji me vole. I pokušaću se promijeniti. Jer ne želim da ih povrijedim..Mnogo puta sam se pitala "volim li ja uopšte?"... Mnogo puta razmišljala o tome šta znači voljeti nekoga... Kako prepoznati taj osjećaj? Mnogo puta nisam znala odgovor...

Ponovo sam tu...

...........Vratila sam se svome blogu,svome starom životu...

Nakon dugo vremena...........

...Uvažavam prošlost...Ali,nekako nisam ista...Čak šta više lošija sam,gora...Sama sebi čudna..Ne poznajem granice.Igram se sa srcima,i jadnim dušama.Igram se sa sobom,svojom ličnosti..A i sama,kao da sam marioneta,koja se moli za slobodu..Ali uzalud,jer On uslišava samo molitve dobrih ljudi,bića...A ja sam zlica.Koja odbija ljubav,upravljam zlom.Krenut ću dalje,jer nada posljednja umire...Nadam se da ću moći...

...Kao so u moru...

Četiri hladna zida,jedna odajaHotel izgubljenih duša,noćas je moja stanica…Ja sam svome brodu i talas, a i vir,daleko od ociju srce neće naći mir..Ja idem, svetla neka ostanu.Kroz prozor moje duše,sijaće da me nađeš,kada od mene svi odustanu..Ti možeš da se vratiš tu..Pamet kad se pomeri…nedostaje mi tvoje bliskosti!Dođe mi da zgazim sve i da pođem bilo gde, sa bilo kim…Pamet kad se pomeri,nedostaje mi tvoje bliskosti…Moje lice gubi boju, kao so u moru…BEZ TVOJE NEŽNOSTI……

Još jedan kraj.....

Najbolja prijateljica,kao da me napušta...Želim da je razumijem...Ali...Želim da joj sve kažem...Da mi nedostaje...Da mi kaže šta ima kod nje...Šta se zbiva u njenom životu...Da idem na bolje...Želim da joj čujem glas,da srušim sve što je između nas...Da barem pokušam...Ali...Gdje to nestaje...Kada želim da kažem da sam pogriješila,da toga više nema,ali svaki put...Nešto joj iskrsne...Kao da me izbjegava,i to je istina...Ja moram da idem,al ne bih...Jer,kome idem bez nje,kad je ona ta zbog koje žalim što griješim...Možda jednom i ona sve shvati,a možda i ne...Ali u meni uvijek postoji,i postojat će nada...Da šanse još ima...Jer,prijateljstvo mi je sve što imam...A kao pijesak je...Čuvam ga,ali bježi...A to najmanje želim...

Znaš...li da mi nedostaješ..I da mi je žao...Ali nisam u potpunosti kriva...Osvrni se na budućnost,koja će ubrzo doći...

...Ne želiš kraj...mada je tu...

Ne želiš kraj, mada je tu

međ­u nama stvara se jaz

i blijedi sjaj

Ne želiš kraj, teško je znam

ali idi ne daj se, ne daj

ostaću sam

Bili smo luckast par

mada već prošla stvar

sada još molim te

Ne želiš kraj, mada je tu

međ­u nama stvara se jaz

i blijedi sjaj odbacimo glupost sve

Bili smo luckast par

mada već prošla stvar

sada još molim te

odbacimo gluposti sve

Bili smo luckast par

sada još prošla stvar

mada još molim te

odbacimo gluposti sve...

...

Gledala sam film o slijepcu...Nikada nije vidio ,a oduvijek je sanjao o bojama jesenjeg lišća,bojama duge nakon proljetne kiše ,izlistalim pupoljcima tratinčica...Sanajo o svjetlima velegrada ,o zvjezdama nad toplim noćima...Upoznao je djevojku u koju se zaljubio ,u njezinu unutrašnjojst koja mu je pružala spokoj i mir.Kraj nje se uvijek osjećao sigurnim i posebnim.Dovela ga je specijalistima koji će učiniti da ponovno progleda.Bio je očaran činjenicom da će vidjeti lice žene koju voli.I kada je napokon progledao,bio je najsretniji čovjek na svijetu... Po cijele dane ej gledao u njezino prelijepo lice ,u boje duge i svjetla velegrada.Sve mu se to činilo prekrasno.On je bio oduševljen onim što mi imamo mogućnost gledati svaki dan.Međutim ,jednom se zaputio u šetnju.Vidio je u parku tuču dva mladića.Krenuo je dalje.Vidio je zgaženu pticu.Krenuo je opet dalje...Spustio je pogled i vidio žarku crvenu boju krvi...Bila je to krv ranjenog dječaka.Vratio se u stan i poželio da više nikad ne pogleda te strašne slike kojesu kvarile njegovu sliku o savršenom svijetu.Iz dana u dan su se gubile lijepe slike prirode ,a zamijenio ih je nemir mizmeđu ljudi,tuče,problemi,ratovi,sebičnost,laž...Nakon nekoliko dana je saznao od liječnika da više nikad neće progledati.Nije žalio nimalo.Nije imao za čime žaliti.Rekao je da je bio sretniji onda kad nije vidio ,kad je sliku svijeta samo zamišljao,u onakvom svjetlu kakav mu se dopadao.A ovaj realni svijet mu se učinio tolikobolnim i bolesnim da nije osjećao da mu pripada.Zaputio se u divljinu nakon čega je oslijepio.Ponovno je uživao u šumovima i svojim maštanjima.Time je bio zadovoljan.Tad je bio sretan...

Oči boje tugeee,sad mi trebaju...

Tri su dana kako si otisao

nisi mi se cak ni javio

mozda si me vec preboleoa

mozda me nisi ni voleo

Mozda sam te voleo

mozda volim te i josi

mozda prema tebi ja bio sam los

Nemam opravdanja i znam da je kraj

ali ipak devojko sada ovo znaj

U mom zivotu ti si ostavila trag

i ako sada ja ti vise nisam drag

Ako zatreba ti nesto uvek bit cu tu

a sada posto zelis nestat cu

Oci boje duge sad mi trebaju

srce puno tuge da obuzdaju

ove noci duge drugu gledaju

oci boje duge mira nedaju

Tebe voleo sam stvarno ko nijednu pre

i samo tebi smeo uvek reci sve

Naneti ti boli to nikad nisam hteo

nikad nisam hteo

a nisam ni smeo

Zato bolje je da odem samo tek tako

veruj da ni meni sve ovo nije lako

Ali odlazim od tebe

jer ne znam sta drugo znam samo to

da volet cu te dugo

Nikada ti nisi voleo

samo si mi lazi pricao nisi shvatio ni patio

jer si bez traga nestao

" I really miss you boy "

Sve oko mene je grijeh...

Spavaš li?Još samo želim ti..Reči što osjećam..Slušaš li?Samo ti...Samo ti..Sve oko mene je grijeh,vrijeme je morat ću poć'..Kao Atlantida tonem u noć...Jedini znao si ti za mene moliti..Samo ti!Sve oko mene je grijeh vrijeme je morat ću poć'. Kao Titanic nestajem u noć..Jedini znao si ti za mene moliti.Hvala ti.Spavaš li?Srce ti osjetim...Kuca tiho ko sat..Slušaš li?Samo ti.Samo ti.Sve oko mene je grijeh, vrijeme je morat ću poć'.Kao Atlantida tonem u noć..Jedini znao si ti za mene moliti!!Samo ti!Sve oko mene je grijeh vrijeme je morat ću poć'..Kao Titanic nestajem u noć..Jedini znao si ti za mene moliti...Hvala ti...